Zastara ovrhe

Zastara je termin koji dužnici često koriste ili se često nadaju da je neko potraživanje u zastari. Kad pitate dužnika, sve je u zastari. Oko samog pojma, što on znači i kada se koristi postoji puno nerazumijevanja. U ovom blogu pozabavit ćemo se značenjem pojma, kada se kao dužnik možete pozvati na institut zastare i što to zapravo znači. Ne brinite, ne pišemo napamet, za ove pravne teme konzultiramo se i s našim pravnim savjetnicima.

Što je ovrha?

Da bi došli do zastare moramo se vratiti par koraka unatrag, do trenutka kada sve počinje – ovrhe. Ovrha je pravni institut koji objašnjava situaciju koja nastaje kada dužnik ne ispunjava svoju obvezu prema vjerovniku te vjerovnik pravnim putem uz pomoć nadležnih institucija (sud, FINA) prisilno naplaćuje svoje potraživanje. Znači kad dođe do ovrhe, trebale bi biti iscrpljene sve mogućnosti dogovora između vjerovnika i dužnika te nastupa prisilna naplata. O tome smo više pisali u jednom od naših prethodnih blogova, Ovrhe i blokada računa.

Ovršne isprave

Ovršna isprava je dokument na temelju kojeg vjerovnik može pokrenuti ovrhu. Primjerice sudska presuda je ovršna isprava. U presudi može sud naložiti jednoj strani da nešto učini drugoj strani (primjerice plati određen iznos) te zada rok u kojem se to mora učiniti. Ukoliko se u tom dobrovoljnom roku ne ispuni nalog suda, druga strana može tražiti da se ta činidba ispuni sudskim putem (ili putem FINE). Ovršna isprava je i npr. zadužnica, izjava o zapljeni, a može biti i račun koji je u dospijeću pa se temeljem toga pokreće prisilna naplata.

Pravomoćno rješenje o ovrsi

Pravomoćnost nastupa kada više ne postoje redovni pravni lijekovi za pobijanje određene odluke (kolokvijalno rečeno, „nema više žalbe“). Znači, dobili ste nekakvo rješenje o ovrsi od vjerovnika, a u njemu i „uputu o pravnom lijeku“ tj. rok da se žalite i objasnite zašto pobijate rješenje koje ste dobili. Kada rok za vašu žalbu istekne, ovrha je postala pravomoćna, pokrenuta je i nije baš da sada više ništa ne možete, ali ne možete se žaliti, možete pokrenuti novi sudski spor u kojem ćete dokazati da bi se ovrha iz nekih razloga trebala zaustaviti.

Kada nastupa zastara ovrhe?

I sada kada smo objasnili što sve prethodi pojmu zastare, vraćamo se na temu.
Zastara je institut u kojem vjerovnik više ne može tražiti ispunjenje svoje tražbine ako je dužnik istakao prigovor zastare nakon proteka određenog roka. Primjerice, sudska presuda zastarijeva za 10 godina. Ako je npr. presuda donesena 1.1.2015. nakon 1.1.2025. vjerovnik ne može tražiti ispunjenje svoje tražbine ako je dužnik istakao prigovor zastare.

Zastarijeva i zadužnica, rok zastare je također 10 godina, a za „stare“ zadužnice, prije 2010. godine, bio je 5 godina.

Zastarijevaju i računi, npr. komunalne usluge za godinu dana.

Ovo je najvažniji dio, gdje dolazi do najviše nerazumijevanja i pogrešnog tumačenja instituta zastare: Na zastaru se možete pozvati ako prisilna naplata, dakle ovrha, nije pokrenuta u zastarnom roku. Kad krene prisilna naplata, gotovo je, nema više zastare i ne možete se pozvati na nju kako bi prekinuli ovrhu.

Kada dobijete ovrhu za npr. račun Gradske plinare ili HEP-a, ako je u specifikaciji naveden i neki račun kojem je prošlo više od godinu dana od dospijeća, možete istaknuti prigovor zastare i da se taj račun izuzme iz prisilne naplate. Ovo se u praksi zna dogoditi, da vam vjerovnik u paketu proba „uvaliti“ i starije račune koji su zapravo u zastari.

Ako je ovrha pokrenuta unutar zastarnog roka (može biti i zadnju sekundu prije isteka npr. 10 godina), nažalost ostajete ovršeni dok ne podmirite dug ili se dogovorite s vjerovnikom.

Da li sud automatski prepoznaje zastaru? Naravno da ne, morate se pozvati na nju. Ne postoji neka zadana forma ili obrazac, jednostavno morate pisati sudu da „ističete prigovor zastare“ ili se „pozivate na institut zastare“, u odnosu na dug taj-i-taj ili potraživanje to-i-to od vjerovnika tog-i-tog.

Zastoj zastare ovrhe

Zastara nastupa istekom posljednjeg dana zakonom određenog vremena za zastaru, računajući od dana kad zastarijevanje počinje teći. No, u određenim slučajevima vjerovnik je imao u zakonu predviđene i opravdane razloge zbog kojih nije poduzimao mjere za naplatu svoje tražbine, zato u tim slučajevima ne dolazi do zastare prinudnog ostvarenja njegove tražbine.

Naime, zastoj zastare podrazumijeva nastup takvih činjenica koje sprječavaju zastaru, bilo da sprječavaju početak toka ili da u tijeku trajanja zastarnog roka zastara prestaje teći sve dok postoji određena zapreka. Pošto prestane ta zapreka, zastara nastavlja teći, a vrijeme za koje je trajala zapreka, ne uračunava se.

Što je apsolutna zastara ovrhe i kada nastupa?

Ne postoji pravni termin apsolutne zastare. U javnosti se taj termin koristi kada protekne zakonom određeno vrijeme za ovrhu nakon kojeg vjerovnik više ne može tražiti ispunjenje svoje tražbine ako je dužnik istakao prigovor zastare. Ovdje je važno istaknuti da i kada se zastara stvarno dogodi, pozovete se na nju na vrijeme, a sud prihvati, to ne znači da više niste dužni. Zastara znači samo da vjerovnik više nema pravo pokrenuti ovrhu tj. ne može se više prisilno naplatiti. Može vas i dalje zvati ili vam pisati ili se pokušati naplatiti nekim drugim pravnim sredstvima, ali ovrhu je „ispucao“.

Od toga postoji jedna sretna iznimka za dužnika, a to su javna davanja tj. porezni dug. Najčešća situacija je da ste imali obrt ili samostalnu djelatnost, ostali dužni poreze, doprinose itd.

Porezna uprava vodi prisilnu naplatu, pokreće ovrhu, a zastarni rok za takva potraživanja je 6 godina. Jedino u ovom slučaju zastara zaista znači otpis duga, kada protekne 6 godina, dugovi po osnovu javnih davanja se trajno otpisuju, „brišu“. Ovdje postoji i nesretna iznimka za dužnika, ako je u procesu prisilne naplate došlo do zabilježbe ovrhe na nekretnini, to se ne briše, ali se potraživanje može naplatiti isključivo unovčenjem nekretnine na kojoj je zabilježba ovrhe.

I još nešto važno, ovrhe koje su u FINI isknjižene, neaktivne, zbog nemogućnosti naplate prema čl. 12 Zakona o provedbi ovrhe nad novčanim sredstvima niti su u zastari, niti su dugovi otpisani, niti će biti otpisani. Te isknjižene ovrhe su dio paketa zakona za pomoć blokiranim građanima iz 2018. godine i samo znače da je ovršna isprava starija od tri godine, zadnjih 6 mjeseci nije bilo naplate i zakonodavac je procijenio da je to dovoljan rok da se zaključi da je naplata malo vjerojatna pa nema smisla da ovrha bude aktivna. Ali može biti ponovo pokrenuta na zahtjev vjerovnika. Više o tome smo pisali u našim prethodnim blogovima, ponovite gradivo…

Dovršetak ovrhe

Ovrha se smatra dovršenom pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju ovršnoga prijedloga (ako vjerovnik nije mogao pokrenuti ovrhu ili je ovrha bila neosnovana), provedbom ovršne radnje kojom se ovrha dovršava (vjerovnik se primjerice naplatio u cijelosti) ili obustavom ovrhe (ako je ovršna isprava pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena izvan snage ili je na drugi način određeno da je bez učinka, odnosno ako potvrda o ovršnosti bude ukinuta odnosno ako je postala nemoguća ili se iz drugih razloga ne može provesti).